Grbovi bunjevački plemića
Latinovic-Boršodski.
Plemicki list i grbovnica (ugarska) dati su u Becu 23. septembra 1719. Stefanu Latinovicu i sinu mu Danilu. Pridevak „Boršodski” („de Borsod”) dati u Becu 30. oktobra 1747. Petru Latinovicu i rodbini. Pridivak „i Kacmarski” („et de Katymár”) dat je u Becu 12. juna 1801. Janku i Josipu Latinovicu Boršodskom.Darovnica na Boršod potvrdena je 10. februara 1726.
Plemicki list i grbovnica (ugarska) dati su u Becu 23. septembra 1719. Stefanu Latinovicu i sinu mu Danilu. Pridevak „Boršodski” („de Borsod”) dati u Becu 30. oktobra 1747. Petru Latinovicu i rodbini. Pridivak „i Kacmarski” („et de Katymár”) dat je u Becu 12. juna 1801. Janku i Josipu Latinovicu Boršodskom.Darovnica na Boršod potvrdena je 10. februara 1726.
Lučic.
Plemicka porodica iz Kuca u Turopolju.
U Backoj županiji iskazo je 1778. svoje plemstvo Andrija Lučic a u Subotici Janko Lučic svidodžbom Turopoljske županije.
Plemicka porodica iz Kuca u Turopolju.
U Backoj županiji iskazo je 1778. svoje plemstvo Andrija Lučic a u Subotici Janko Lučic svidodžbom Turopoljske županije.
Lovrencic-Mikulcic.
U Sremskoj županiji iskazo je plemstvo 10. februara 1783. Lovro Lovrencic-Mikulcic, veliki sudac Sremske županije. U Tamiškoj županiji upisano je 1798. plemstvo Ignacija Lovrencica po svidodžbi Backe županije.
U Sremskoj županiji iskazo je plemstvo 10. februara 1783. Lovro Lovrencic-Mikulcic, veliki sudac Sremske županije. U Tamiškoj županiji upisano je 1798. plemstvo Ignacija Lovrencica po svidodžbi Backe županije.
Plemicki list i grbovnica, dati su u Becu 1. marta 1688. Ivi Mandicu. Plemicki
list i grbovnica (ugarska) ponovno su dati 29. oktobra 1720. Matiji Mandicu
somborskom gradaninu. Ova povelja proglašena je 3. oktobra 1720. u Baji. Darovnica na imanja u Mileticu data je 1803.
Plemstvo je potvrdeno u Becu 12. jula 1801. za porodicu Mandic iz Backe županije.
Ogranci ove porodice živili su u Mileticu, Almašu, Baji, Cavolju i Kacmaru.
Iz ove porodice bio je i Antun Mandic, zagrebacki kanonik a od 1805. biskup bosansko- sremski i primas Bosne.
Mandic zvan Manic i Balaš.
Plemicki list i grbovnica dati su u Becu 1. juna 1690. Blažu (po kojem je posli jedna grana nazvana Balaš) Manicu i sinovima mu Đuri i Marku. Plemstvo je potvrdeno u Becu 28. decembra 1843. Antunu Balašu, zapravo Mandicu. Plemicka porodica Manic živila je sridinom prošlog vika u Subotici.
Martinkovic.
Plemicki list i grbovnica dati su u Becu 17. maja 1640. Duri Martinkovicu
i sinu mu Janku. U Backoj županiji proglašeno je 1778. plemstvo Franje Martinkovica po svidodžbi Požunske županije.
Mikovic.
Plemicki list i grbovnica dati su Laksenburgu 31. maja 1699. Avramu i
Adamu Mikovicu, Avramovoj ženi Mariji, i dici Stanislavu i Dordu, Adamovoj ženi Pavli, i sinovima Vidu i Vuku. Plemstvo je proglašeno u Backoj županiji 18. novembra 1699. U Sremskoj županiji proglašeno je 10. jula 1770.
i ponovno 1772. plemstvo Ivana i rodaka mu, a u Backoj županiji svi ovi 1770.
Plemicki list i grbovnica dati su u Becu 17. maja 1640. Duri Martinkovicu
i sinu mu Janku. U Backoj županiji proglašeno je 1778. plemstvo Franje Martinkovica po svidodžbi Požunske županije.
Mikovic.
Plemicki list i grbovnica dati su Laksenburgu 31. maja 1699. Avramu i
Adamu Mikovicu, Avramovoj ženi Mariji, i dici Stanislavu i Dordu, Adamovoj ženi Pavli, i sinovima Vidu i Vuku. Plemstvo je proglašeno u Backoj županiji 18. novembra 1699. U Sremskoj županiji proglašeno je 10. jula 1770.
i ponovno 1772. plemstvo Ivana i rodaka mu, a u Backoj županiji svi ovi 1770.
Plemicki list i grbovnica (ugarska) dati su u Becu 1. marta 1751. Neši
Milinovicu, zastavniku Šajkaškog bataljona u Senti, ženi mu Milanki Adamov, i dici njim Jovanu, Teodoru i Jeleni. Plemstvo je proglašeno u Backoj županiji 1752. a potvrdeno 1758. i 1775. Ova je porodica izumrla.
Bošnjak – Plemstvo je dobio Josip Bošnjak iz Sombora, 1770. godine
VIDAKOVIĆ – Đuro Vidaković dobio je plemićki list i grbovnicu 01.06.1690. godine. Brojni su ogranci ove bunjevačke porodice, a svaki ogranak ima svoj nadimak: Vidaković-Božan, Vidaković-Dokman, Vidaković-Durmiš, Vidaković-Hadnađ, Vidaković-Klinčar, Vidaković-Ljubin, Vidaković-Mukić, Vidaković-Stanić
VOJNIĆ – (Za prepis diplome od 04.10.1289. godine, o dodeli privilegija Poljičkim plemićima, pa i Vojniću iz Rogoznice, tvrdi se da je falsifikat). U Požunu su 28.10.1741. godine dobili plemićku povelju i ugarsku grbovnicu braća Ivan i Stipan Vojnić, žena Stipanova Anđela pl.Vidaković. Stipan Vojnić de Bajša 04.01.1899. stekao je baronat. Ima više ogranaka ove porodice: Vojnić-Hajduk, Vojnić-Purčar, Vojnić-Rogić, Vojnić-Tunić, Vojnić-Mijatov, Vojnić-Kortmiš, Vojnić-Zelić, Vojnić-Đanin.
GRAŠKALOVIĆ – Ova je porodica bila među najmoćnijima, a dobila je najviše plemstvo – kneževstvo (herceg) Svetog Rimskog Carstva. Donacijsko plemstvo su dobili 1694. godine, Ugarski baronat 26.05.1732. godine u Laksenburgu; ugarsko grofovstvo dobili su u Beču: Antun Grašalković de Đarah (de Gyarah) i deca njegova Antun, Franciška, Klara, Marijana i Terezija (05.04.1743. god.). Godine 1784. dobio je isti Antun kneževstvo austrijskih naslednih zemalja i Svetog Rimskog Carstva (nemačkog). Moćna i najbogatija porodica u Podunavlju potpuno je izumrla. Zanimljivo je da je Antun Grašalković dobio plemstvo i baronstvo, sin mu Antun postao grof, a sin njegov Antun – knez.
MARKOVIĆ – Somborski kapetan Damjan Marković, žena mu Petronela Vukelić, dobili su plemstvo s poveljom i grbovnicom izdatom 29.05.1690. godine u Laksenburgu.
