Božićni običaji primorski i lički Bunjevaca

Božićni običaji primorski i lički Bunjevaca

Blagdanom Svete Lucije (13. 12.), započinje razdoblje priprema za Božić. Na taj dan ljudi su u posudice sijali pšenicu koja bi niknula i narasla do Božića. Ovaj običaj vrlo je raširen i u današnje vrijeme, jednako je popularan u gradskim i seoskim sredinama.

Već izrasla, zelena pšenica stavljala se na badnji stol oko božićnog kruha, a kasnije pod bor, i tu je stajala do Sveta tri kralja kada se iznosila iz kuće, ali se nije bacala već su

ju davali blagu, miješali u sjeme koje će se na proljeće sijati ili je stavili na gumno.

To se tumači tako da se blagoslov ne smije bacati "i  čak ni…mrve kruha, od jaja ljuske…to se nije dalo da se

istresa u smeće nego se stavljalo u papir i bacalo u vatru".

U razdoblju od Svete Lucije do Božića u svim mjestima na  rašireno je vjerovanje o određivanju vremenskih prilika za

pojedine mjesece u godini na temelju vremena tijekom tog dvanaestodnevnog razdoblja.

Djevojke su na trinaest papirića, koje su držale u posudi ili ispod jastuka, pisale muška imena i onda su u razdoblju od

Svete Lucije do Božića svaki dan eliminirale jedan papirić i, ne pogledavši što piše na njemu, bacale ga u peć. Naime, vjerovale su da će se udati za dečka čije će ime pisati na papiriću koji ostane zadnji

Badnjak

Jedan od važnijih dana ovoga razdoblja je Badnjak. Ovaj dan obilježen je pripremama za Božić, između ostalog, i pripremom hrane za predstojeće blagdansko razdoblje, pečenjem božićnog kruha, pospremanjem kuće, odabirom i odlaskom po panj badnjak i drugim sličnim poslovima.

Rano ujutro na Badnjak gazda kuće, najstariji član, odlazio je u šumu u blizini kuće po panj badnjak.
Za panj badnjak biralo se bukovo ili jasenovo drvo dugačko jedan do dva metra i debelo deset do petnaest centimetara. Kada se badnjak donese,
nasloni ga se pokraj ulaznih vrata kuće, a kasnije se stavlja na ognjište. Panj badnjak tako gori cijeli dan, do iza polnoćke, sve dok ne pregori. Kada je badnjak pregorio, gazda kuće ili neki drugi član obitelji zalijevao ga je vinom i govorio "ja tebe napajam vinom, ti meni Gospodina Boga mirom". Komad drveta koji nije do kraja izgorio spremao se na tavan, tu je bio do proljeća kada se prilikom oranja zaorao u prvu brazdu. Najčešće objašnjenje, takvoga zaoravanja u prvu brazdu je zaštita usjeva od tuče, krupe, odnosno osiguravanje boljeg uroda u tekućoj godini. Početkom dvadesetog stoljeća pojava
panja badnjaka zabilježena je na područjima na kojima je još postojalo otvoreno ognjište. Badnjak se postupno prestajao unositi s nestankom ognjišta

Prije badnje večere u kuću se unosila slama. Najčešće ju je unosio gazda kuće i stavljao ju pod stol. Unošenje slame u kuću na Božić se povezuje s kršćanstvom, odnosno sa slamom na kojoj je rođen Isus. U većini mjesta ljudi su slamu posipali po stolu u oblik križa, a preko toga su stavljali stolnjak.

Gazda kuće, donoseći slamu, znao je nabrajati "Faljen Isus i Marija, u zdravlju vam došo Bog i
porođenje Isusovo, Sveti Stjepan, Sveti Ivan i tako, sve one blagdane u tome nabraja". U slamu koja se stavljala ispod stola bacalo se lješnjake i orahe, a djeca su se u njoj igrala. Poznata je bila  dječja igru dešparanje u kojoj djeca traže lješnjake i orahe po slami, a zatim pitaju jedni druge "Ćeš par ili dešpar?". Ako jedno dijete pogodi ima li drugo dijete paran ili neparan broj pronađenih plodova u ruci, dobiva ih, a ako ne pogodi daje plodove koje sam ima u ruci.
Slama se iz kuće iznosi na Ivanje ili na Stipanje, a u nekim selima božićna slama iz kuće se iznosila na Sveta tri kralja

Tijekom Badnjaka, osim obavljanja već opisanih postupaka, ljudi su pripremali stol i hranu za badnju večeru, koja je "prvi ključni trenutak božićnog obiteljskog okupljanja" ali i za ostale blagdanske dane. Ispod stola je bila prostrta slama, ali se ona posipala i po stolu.
Na sredinu stola postavljao se božićni kruh koji ljudi nisu jeli na Badnjak, nego tek na Božić ili Stipanje. Pokraj njega, stavljali su jednu ili tri svijeće u čašu napunjenu pšenicom, žitom ili ječmom na koju su stavljali nekoliko režnjića ili čitavu glavicu bijeloga luka. Tko je imao jabuku stavio ju je na stol pokraj kruha.

U kući se nalazio i bor, stablo jele ili smreke, koje su kitili na Badnjak. bor su kitili bombonima, jabukama, orasima, lješnjacima, raznobojnim krep-papirom, obojenim šiškama (češerima), sušenim ružicama, a na vrh bora stavljali su jabuku, koja je bila simbol mira, dobrote, ljubavi, ili paunovo pero koje je značilo ponos, a nabavljali su ga u Lici ili Slavoniji. Oko bora stavljala se pšenica, svete sličice, čestitke i slični predmeti. Krajem šezdesetih pv. pojavile su se kuglice za kićenje koje su s vremenom i prevladale. Bor je bio okićen do Sveta tri kralja, kada se stavljao na ognjište da sagori, ili se sasjekao i bacio

Na polnoćku su ljudi odlazili oko deset sati navečer u crkvu gdje se plesalo i pjevalo prije i poslije mise. Do povratka s polnoćke, cijeli dan tijekom Badnjaka, se postilo. Hrana koju su pripravljali za badnju večer najčešće su bili grah i krumpir na salatu, kuhana jaja, te falši (lažni) bakalar od
kuhanog krumpira, a imućniji su kupili i pripremili bakalar.

Na slici crkva Snježne gospe u Krivom putu


Na Badnjak se pripremala i hrana za Božić, odnosno hrana koja se jela nakon povratka s polnoćke, kada je prestajao post. Nakon povratka s polnoćke uglavnom se jede ćeladija, hladetina.
Kao tipična jela koja su se pripremala za Božić bili su kiselo zelje i meso, a tko je bio imućniji pravio
je sarmu, zatim juhu, kuhanu ili pečenu kokoš, odojak, pečeno meso, krvavice.
Pekli su kolače od jabuke, sira, pekmeza, orahnjače, ali najviše suhe kekse koje su oblikovali izrezujući kružne oblike iz tijesta pomoću čaše. Na Badnjak su pekli i božićni kruh koji su stavljali na stol, ali se nije mogao jesti do iza Božića. Obilje u hrani na Badnjak i Božić bilo je izuzetak što se može zaključiti i iz pojedinih kazivanja prema kojima se iščekivao povratak s polnoćke da se, nakon molitve, može početi jesti, mrsiti.


Božić
Na dan Božića bitna sastavnica je zajedničko blagovanje, kada se neposredno prije gozbe pali svijeća i moli. Te postupke obično vrši najstariji član obitelji, domaćin kuće. Nakon ručka ista ta osoba gasila je svijeću komadom kruha, prethodno namočenim u vino, ili kapanjem vina iz žlice,  a u ponekim mjestima svijeću su gasila djeca. Raširena su vjerovanja vezana uz dim svijeće. Naime kada se svijeća ugasila vinom, pratilo se prema kome će dim krenuti, te se vjerovalo da će ta osoba prva umrijeti.

Na Božić se odlazilo po kućama čestitati. Poželjno je bilo da prva osoba koja u nekoj kući čestita Božić bude muško. Najčešće je to bilo dijete. U tom slučaju ljudi su vjerovali da će godina biti rodnija. Pri ulasku čestitar je rekao "… hvaljen Isus i Marija, sretan vam Božić…rodila pšenica bjelica, u kućici muška dječica". Kada je čestitar, za kojega nisu koristili poseban naziv, došao i zaželio sretan Božić ukućani su ga počastili pićem, kolačima i svime što imaju pripremljeno za
blagdane.
Prvi i drugi dan iza Božića dani su Svetog Stjepana, Stipanje i Svetog Ivana, Ivanje, a obilježeni su spremanjem kuće, odnosno iznošenjem slame, pšenice, bršljana te mrvica božićnog kruha.
Na blagdan Nevine dječice, Mladence, treći dan iza Božića,  jedna osoba iz kuće, najčešće mama ili baka, a mogao je to biti i čovjek iz sela, obilazi kuće i šibom od liske, bukovine ili drina tuče djecu i
mladež, osobito mlade snaše. Ukućani su tu osobu častili pićem i jelom.
Šibanje na Mladence se tumačilo i opravdavalo boljim rastom djece.
Izvor teksta A. Vlatković: Godišnji običaji primorskih Bunjevaca