Bunjevačke kraljice i kraljičke pisme
Kraljičke pisme zdravo su stare. Zato nije ni čudo što su stari Bunjevci kadgod ove pisme nazivali starovinjske. Porid ovi pisama ima i oni koje su novije. Nji je lako pripoznat po temama o kojima pivaju, dok je za nike i jasno naglašeno da su stvarane u novija vrimena. Take su kraljičke o katanama, koje su nastale zbog velikog stradanja Bunjevaca u ratovima tokom XVII vika i kasnije za vrime I svitskog rata. Tu je i jedna malo poznata grupa novi kraljički pisama koje su nastale u današnje vrime tokom osamdeseti i devedeseti godina prošlog vika.
Ovaj običaj, s obzirom na njegovu starost i dužinu izvođenja pritrpio je tušta izmena, prateći tako napridak vrimena u kojem je izvođen obred, koji je kasnije posto običaj.
Običaj je u osnovi isti al se, iz mista u misto, drukčije izvodio, el su se drukčije zvale učesnice, el su se drugačije cure oblačile
Kraljički pisama, koje su pivale kraljice, ima digod oko stotine. One, uglavnom nisu sve zabilužene, a samim tim ni sačuvane od zaborava. Milivoj V. Knežević je u knjigi “Bunjevačke narodne pesme” zabilužio tridest, a kaže da ji je imo šezdest, al zato što nisu sve bile umitnički vridne nije ji ni unosijo u knjigu. Ive Prćić i je takođe skupljo i objavio u knjigi „Bunjevačke narodne pisme” (1939). U njoj ima 108 zabiluženi pisama. Bela Gabrić i Ante Pokornik objavili su zdravo iscrpnu knjigu „Bunjevačke kraljičke pisme” (1996), u njoj je zabiluženo 137 stariji pisama i 30 oni koje su nastale devedeseti godina prošlog vika, kad je ovaj običaj opet obnovljen.…
Kraljice iz 1919. godine
Kraljičke pisme su svoj naziv dobile po kraljicama (grupa curica - najčešće oko deset god. obučene njevačku nošnju sa kraljičkim kapama - krunama od cvića na glavi) u ophodu il klanjajući se pivaju kraljičke pisme po izvornom bunjevačkom narodnom običaju koji pada na Duhove - Dove, najviše pivaju o mladima, divojkama i momcima, vojniku, sirotici i dr.
Kraljičke pisme su spivane u šestercu s nestalnom cezurom i ponavlja se pripiv „Ljeljo“ (slavenska Boginja prolića) i potiču iz paganski vrimena one su lirske, prave “starovinske pisme“.
Prema sadržaju kraljičke pisme su ljubavne, familijarne i prigodne u njima se pripliću radost, tuga, ljubav, šaljiva raspoloženja i dr. Kraljičke pisme se rado slušaju jel u njima slušalac mož pronać dio sebe i dio svog vlastitog života. Ovaj prastari običaj se još izvodi u Subotici i Tavankutu.
Kraljice se izvode na Duhove – Dove i njima se obilužava kraj uskršnji praznika. To je pomičan svetac, tako da nema svoj stalni datum održavanja. Novi zavit kaže da je to blagdan kad je Krist svojim učenicima podario Duh Sveti i dao njim moć govora na više jezika. A oni su ovaj dar, na dan rođendana Crkve, razumili ko svoj misionarski zadatak da idu propovidat radosnu vist po cilom svitu.
Običaj je da se na Dove rano ujtru okite pendžeri i kapije na kući, a na salašima još i volarice, kokošinjci, obori i čardaci. To je bio poso mladog svita iz kuće.
Dan prije Dova, poslipodne, one bi se sastajale u kraljičinoj kući, di bi se dogovarile otkaleg će krenit obalazit selo (el varoš), koje će se pisme pivat i da podile koja će šta bit. Nisu se one na taj dan sastale prvi put, još od kraja Uskrsa nalazile su se i uvižbavale pivanje kako ne bi grišile prid svitom. U učenju pisama pomagala njim je uvik jedna starija žena koja je i sama ko cura išla u kraljice.
.
Običaj je u osnovi isti al se, iz mista u misto, drukčije izvodio, el su se drukčije zvale učesnice, el su se drugačije cure oblačile
Kraljički pisama, koje su pivale kraljice, ima digod oko stotine. One, uglavnom nisu sve zabilužene, a samim tim ni sačuvane od zaborava. Milivoj V. Knežević je u knjigi “Bunjevačke narodne pesme” zabilužio tridest, a kaže da ji je imo šezdest, al zato što nisu sve bile umitnički vridne nije ji ni unosijo u knjigu. Ive Prćić i je takođe skupljo i objavio u knjigi „Bunjevačke narodne pisme” (1939). U njoj ima 108 zabiluženi pisama. Bela Gabrić i Ante Pokornik objavili su zdravo iscrpnu knjigu „Bunjevačke kraljičke pisme” (1996), u njoj je zabiluženo 137 stariji pisama i 30 oni koje su nastale devedeseti godina prošlog vika, kad je ovaj običaj opet obnovljen.…
Prema sadržaju kraljičke pisme su ljubavne, familijarne i prigodne u njima se pripliću radost, tuga, ljubav, šaljiva raspoloženja i dr. Kraljičke pisme se rado slušaju jel u njima slušalac mož pronać dio sebe i dio svog vlastitog života. Ovaj prastari običaj se još izvodi u Subotici i Tavankutu.
Kraljice se izvode na Duhove – Dove i njima se obilužava kraj uskršnji praznika. To je pomičan svetac, tako da nema svoj stalni datum održavanja. Novi zavit kaže da je to blagdan kad je Krist svojim učenicima podario Duh Sveti i dao njim moć govora na više jezika. A oni su ovaj dar, na dan rođendana Crkve, razumili ko svoj misionarski zadatak da idu propovidat radosnu vist po cilom svitu.
Običaj je da se na Dove rano ujtru okite pendžeri i kapije na kući, a na salašima još i volarice, kokošinjci, obori i čardaci. To je bio poso mladog svita iz kuće.
Dan prije Dova, poslipodne, one bi se sastajale u kraljičinoj kući, di bi se dogovarile otkaleg će krenit obalazit selo (el varoš), koje će se pisme pivat i da podile koja će šta bit. Nisu se one na taj dan sastale prvi put, još od kraja Uskrsa nalazile su se i uvižbavale pivanje kako ne bi grišile prid svitom. U učenju pisama pomagala njim je uvik jedna starija žena koja je i sama ko cura išla u kraljice.
.
U kraljice su išle mlade cure, najčešće od 10 do 15 godina, posli ovi godina one su se povlačile i to pripuštale mlađima. Išle su u grupi od 8 cura. Bile su obučene u bilu šlingovanu bluzu i suknju. Išle su bose, a u novije vrime u bilim čorapama i crnim lagovanim cipalama. Na glavi su imale vince – krune od cvića ukrašene perlicama, pantljikama i ogledalcetom, priko kojeg je bio metnut đerdan. Kose su uplitale u pletenice, noć prije kraljica, a sutradan ujtro su ih rasplitale i tako išle. Obalazile su gušće naseljena mista, sela, varoš el ušorene salaše, dok one raštrkane nisu. Razlog je cigurno velika udaljenost, a i to što su u ona ranija vrimena divojke išle bose.
Dok su išle i pivale su, a na pripev Ljeljo bi zastale, odigle se petama od zemlje i naklonile se. Sto izgleda ko da stalno pocupkuju, dok su njim đerdani lupkali o ogledalca.
Mi selu iđemo
Mi selu iđemo
Mi selu iđemo, ljeljo
Selo od nas biži
Selo od nas biži, ljeljo
Mi mu ne iđemo
Mi mu ne iđemo, ljeljo
Da ga porobima
Da ga porobimo, ljeljo
Već mu mi iđemo
Već mu mi iđemo, ljeljo
Da ga veselimo
Da ga veselimo, ljeljo.
Župniku
Gospodin plebanoš, ljeljo
Usto pa se šeta, ljeljo
Iz bašče u bašču, ljeljo
Kud gospodin hodi, ljeljo
Za njim cviće rodi, ljeljo
Svako jake fele, ljeljo
Modre i zelene, ljeljo
Žute i crvene, ljeljo
Ruža se razvila, ljeljo
U kalež savila, ljeljo
Na oltar nošena, ljeljo
Misa govorena, ljeljo
Gospodin plebanoš, ljeljo
Usto pa se šeta, ljeljo
Iz bašče u bašču, ljeljo
Kud gospodin hodi, ljeljo
Za njim cviće rodi, ljeljo
Svako jake fele, ljeljo
Modre i zelene, ljeljo
Žute i crvene, ljeljo
Ruža se razvila, ljeljo
U kalež savila, ljeljo
Na oltar nošena, ljeljo
Misa govorena, ljeljo
Od dvora do dvora
Od dvora do dvora, ljeljo
Do careva stola, ljeljo
Di car vino pije, ljeljo
Car caricu budi, ljeljo
U oke je ljubi, ljeljo
Ustaj car – carice, ljeljo
Čuju se kraljice, ljeljo
Otvaraj sanduke, ljeljo
Pa vadi jabuke, ljeljo
Pa daruj kraljice, ljeljo
Kralja i kraljicu, ljeljo
Bana i banicu, ljeljo
Sva četri pivača, ljeljo
i dva rastavljača, ljeljo
I sve kolo redom, ljeljo
Kolo naokolo, ljeljo.
Od dvora do dvora, ljeljo
Do careva stola, ljeljo
Di car vino pije, ljeljo
Car caricu budi, ljeljo
U oke je ljubi, ljeljo
Ustaj car – carice, ljeljo
Čuju se kraljice, ljeljo
Otvaraj sanduke, ljeljo
Pa vadi jabuke, ljeljo
Pa daruj kraljice, ljeljo
Kralja i kraljicu, ljeljo
Bana i banicu, ljeljo
Sva četri pivača, ljeljo
i dva rastavljača, ljeljo
I sve kolo redom, ljeljo
Kolo naokolo, ljeljo.
Procvatala zova
Procvatala zova, ljeljo
Na prvi dan dova, ljeljo
Nakitili grane, ljeljo
Prije zore rane,ljeljo
Lipim bilim cvitom,ljeljo
I budi mirisom, ljeljo
Bunjevačku nanu, ljeljo
Ustaj ustaj nane, ljeljo
Lomi moje grane, ljeljo
Kiti svoje dvore, ljeljo
Striju i prozore, ljeljo
Da negine nane, ljeljo
Običaj nam stari, ljeljo
Budi momke nane, ljeljo
Momke i divojke, ljeljo
Da umiju lice, ljeljo
Da vide kraljice, ljeljo.
U pismama se tuguje i nariče, pa čak i proklinje....
„Zaspala je Kata
Gori, na čardaku.
Kraj nje sidi majka,
Bile dvore slaže:
Spavaj, spavaj, Kato,
Moje dite drago!
Kome te je, Kato,
Obećao babo -
Obeć ‘o te, Kato,
Stipićevom Josi!
Al’ besidi Kata:
Kad vidite nane,
Josine svatove,
Iznes ‘te me, nane,
Prid dvor na sunašce,
Pokrijte me, nane,
Bilim burundžukom,
Podviknite, nane,
Tanko glasovito,
Vrlo žalovito:
Umrla mi Kata!
Kad je doš ‘o Joso
S njegovi svatovi,
Ali ide Joso
U zelenu goru.
Pa privrće Joso
Drvlje i kamenje
Pa on traži, nane,
Zmiju šarovitu,
Al’prokleta, nane,
Ta junačka ruka -
Mal se nisam, nane,
Na nju nasmijala!”
Kraj nje sidi majka,
Bile dvore slaže:
Spavaj, spavaj, Kato,
Moje dite drago!
Kome te je, Kato,
Obećao babo -
Obeć ‘o te, Kato,
Stipićevom Josi!
Al’ besidi Kata:
Kad vidite nane,
Josine svatove,
Iznes ‘te me, nane,
Prid dvor na sunašce,
Pokrijte me, nane,
Bilim burundžukom,
Podviknite, nane,
Tanko glasovito,
Vrlo žalovito:
Umrla mi Kata!
Kad je doš ‘o Joso
S njegovi svatovi,
Ali ide Joso
U zelenu goru.
Drvlje i kamenje
Pa on traži, nane,
Zmiju šarovitu,
Al’prokleta, nane,
Ta junačka ruka -
Mal se nisam, nane,
Na nju nasmijala!”
Tavankutske kraljice